Damir Tomljanović, poznat pod nadimkom “Gavran”, rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom kod Senja. Odrastao je u Krivom Putu, gdje je završio osnovnu školu, a srednju školu pohađao je u Senju i Zagrebu.
U kolovozu 1990. godine, kao jedan od prvih dragovoljaca, pridružio se specijalnoj policijskoj postrojbi MUP-a RH u bazi Rakitje kod Zagreba. S tom postrojbom sudjelovao je u prvim oružanim sukobima Domovinskog rata, uključujući događaje u Pakracu i na Plitvicama.
Nakon osnivanja Zbora narodne garde u svibnju 1991., Tomljanović se priključio 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi”. Unutar brigade bio je raspoređen u 4. bojnu, poznatu kao “Gavranovi”, odakle potječe i njegov nadimak. Istaknuo se na bojištima diljem Hrvatske, od Banovine i Korduna do istočne i zapadne Slavonije, te na Južnom bojištu tijekom deblokade Dubrovnika.
Kao zapovjednik “Tigrova”, preuzeo je odgovornost za sektor Zadar i položaje na Velebitu. Suborci ga pamte kao vođu koji je uvijek bio na prvoj crti, dijeleći sudbinu svojih vojnika. Nažalost, 17. veljače 1994., tijekom obilaska položaja na Tulovim gredama na Velebitu, pogođen je snajperskim hicem i preminuo na licu mjesta.
U čast njegovoj hrabrosti i doprinosu, Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva u vojarni Šepurine kod Zadra nosilo je njegovo ime. Također, u Zagrebu je jedna ulica nazvana Ulicom Damira Tomljanovića Gavrana, a na Velebitu je podignuta kapelica Blaženog Alojzija Stepinca u njegovu čast.
O njemu i njegovim suborcima snimljen je dokumentarni film “Gavran 101”, prema scenariju Zorana Žukine i u režiji Biljane Čakić. Damir Tomljanović Gavran ostaje upamćen kao simbol hrabrosti i požrtvovnosti u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
