Ante Lasić novi je europski prvak u kickboxingu, ali njegova titula nije samo rezultat jednog turnira — iza nje stoje krv, znoj i snovi 18-godišnjaka koji nikada nije tražio izlike. Dok mnogi treniraju u vrhunski opremljenim dvoranama, Ante svoj put gradi u podrumu crkve u općini Podbablje. Utege nosi od kuće, ring je improviziran, a luksuza nema. Postoji samo rad, vjera i srce veće od ringa.
„Pripremali smo se cijelo ljeto, nekim danima i po dva treninga dnevno. Tek sam navršio 18 godina, a dogodine sam senior i tu moraju biti ozbiljnije pripreme“, kaže Ante Lasić za TV Jadran.
Svoj nedostatak uvjeta pretvorio je u motivaciju. „Imotski je po pitanju treninga lošiji — nemamo dvoranu ni uvjete, ali imamo prirodu, Modro jezero i svjež zrak. Treniramo u dvorani u crkvi koju su nam ustupili načelnik općine Podbablje i svećenik. To mi je posebno drago jer se svaki put pomolim svetom Anti prije svake borbe da mi Bog pomogne“, objašnjava.
Put do vrha nije bio jednostavan. „Nemamo sparing partnere, moram ići u Split ili Široki Brijeg. Pravi prvak postaje se tako da treniraš gdje god možeš. Nije bitna dvorana, nego volja i želja. Veći je problem financiranje — da imamo više sredstava, mogli bismo povesti više djece na natjecanja i razvijati klub“, ističe Ante.
Posebno se osvrnuo na podršku trenera Frane Kutleše. „Htio je odustati jer sve sam financira, ali ja mu to nisam dao. Prošli smo sva mjesta u Hrvatskoj i šire, svjetske kupove i prvenstva. Svojim uspjesima mu vraćam na najbolji način. Ne idem iz Imotskog — prelijep je i vjerujem da će nešto biti od ovoga“, poručuje mladi prvak.
Možda vas i ovo zanima
Frano Kutleša posljednji je stup ove sportske priče. Prostor za trening dobili su zahvaljujući općini i crkvi u Grubinama, a putovanja pokrivaju roditelji i lokalni sponzori. „Da nema Giro fasada i roditelja, ne bismo mogli otići ni na jedno natjecanje. Teško je, jednostavno više ne mogu dati od ovoga. Ili ću krenuti u nešto drugo, ili će ovo morati stati“, priznaje Kutleša.
Njegova obitelj generacijama je u borilačkom sportu. Otac mu je međunarodni sudac i mentor. „Vidimo da je teško održivo, ali nas je dovelo do uspjeha. Ljubav prema Anti je velika, ali lagano pucam“, zaključuje trener.
