Kliničke psihologinje Tea Brezinšćak i Ella Selak Bagarić objavile su u ime Centra za zdravlje mladih kratki tekst i poruku roditeljima nakon tragdije koja je zadesila beogradsku osnovnu školu, javlja N1.
“Duboko suosjećamo sa svima dotaknutima današnjom tragedijom i izražavamo najdublju sućut onima koji su izgubili najmilije. Masovne pucnjave do jučer su bile nešto što se događa u Americi. Danas se jedna od njih dogodila u našem susjedstvu, a kroz medijsko praćenje gotovo je neizbježno da će u idućim danima ući u domove svih nas. Za one dotaknute njime izravno ili kroz saznanje o stradanju osobe koju su poznavali i voljeli, današnja zbivanja predstavljaju traumatski događaj”, istaknule su psihologinje u objavi na Facebooku.
Roditeljima i svima koji odgajaju djecu, poručile su slijedeće:
“Pratite dječje i svoje reakcije”
Iako nisu izravno pogođena, mnoga će djeca i njihovi roditelji ovih osjećati taj gubitak tla pod nogama. Mnogi će biti u nevjerici, neki će možda osjećati intenzivne emocije poput tuge, straha ili ljutnje, biti pojačano razdražljivi ili smetani, nekima će možda biti teško odmaknuti se od razmišljanja o tom događaju ili o onima koje vole, neki će možda teže zaspati… Ove se promjene mogu i ne moraju dogoditi, i djeci i odraslima, i sve su zapravo uobičajene reakcije na događaje koji su u potpunosti izvan okvira. U većini situacija nestaju s vremenom, bez potrebe za dodatnom podrškom izvan obitelji.
Razgovarajte s djecom
Koliko god nam je teško, ovih dana moramo razgovarati o tome s djecom. Ako će tome biti izložena kroz medije ili razgovore s drugima, važno je da budemo uz njih kroz ono što proživljavaju.
Možda vas i ovo zanima
– Odaberite vrijeme i mjesto kada im je najugodnije razgovarati.
– Budite pokretač razgovora, ali poštujte djetetovu nespremnost da s vama ovaj čas dijeli svoje misli i emocije.
– Dajte im do znanja da ste tu kada budu imali potrebu razgovarati o tome.
– Pitajte ih što su čuli o tome i nježno ispravite pogrešne ideje koje možda imaju.
– Pitajte ih što im je u glavi i srcu kada o tome razmišljaju i slušajte ih bez prekidanja.
– Pitajte ih javljaju li im se neka pitanja i pokažite spremnost da odgovorite na pitanja koja imaju, čak i ako ovaj čas nemate sve odgovore.
– Obratite pažnju stvaraju li djeca kroz medijske natpise sliku „nasilnog heroja“. S empatijom sagledajte poziciju sve uključene djece, ali jasno dajte do znanja da nasilje nikada nije rješenje.
– Razgovarajte o tome kako tražiti pomoć kada je djetetu teško ili je žrtva nasilja.
Jačajte njihov (i svoj) osjećaj sigurnosti
Provodite vrijeme zajedno. Budite nježni i strpljivi jedni prema drugima i prema sebi. Pitajte jedni druge kako ste i što vam je potrebno. Zadržite dnevne rutine koje nam donose osjećaj predvidivosti i sigurnosti.
Ne zaboravite barem povremeno ugasiti ekrane
Već sada svjedočimo izrazitoj medijskoj praćenosti događaja koji je iza nas. Kontrolirajte vrijeme koliko ste izloženi informacijama u medijama. Naša potreba da svijet bude sigurno i smisleno mjesto ovih će dana neke od nas poticati da tražimo još informacija. Međutim, stalna izloženost ovakvim događajima u medijima zapravo može dodatno produbiti našu uznemirenost. Brojne vijesti koje će sada secirati živote uključene djece donose klikove, ali ne donose mir niti pomažu spriječiti buduće tragedije.
Posebno apeliramo na sve da ne zaborave da su s obje strane bila djeca. Ne zaboravimo da odgovornost ne nosi jedna osoba, već društvo. No, ne zaboravimo ni da ovog trena postoje djeca kojoj smo potrebni i koju možemo i trebamo zaštititi.
Ukoliko ste zabrinuti za svoje dijete, potičemo Vas da se bez odgode oslonite na podršku školskog psihologa ili zatražite podršku stručnjaka mentalnog zdravlja izvan škole.”
Pitamo vas – razgovarate li sa svojom djecom?
