Snažna i emotivna poruka podrške upućena je hrvatskim rukometašima iz Ljubuški, u kojoj se ističe ponos na igrače i njihovu žrtvu za nacionalni dres, ali i ogorčenost zbog, kako se navodi, omalovažavanja pojedinaca.
U poruci se posebno izdvaja jedan od igrača, opisan kao “hrabar dečko iz Ljubuškog grada” koji je “ustao braniti sveti dres”, uz poruku da se takve sportaše ne smije vrijeđati ni podcjenjivati. Autorica ističe kako su igrači ponos svoga kraja te da ih, bez obzira na okolnosti, Hercegovina dočekuje otvorena srca.
Spominje se i duhovna dimenzija, uz navod da se njima, kako stoji u poruci, ponosi i Međugorje, dok se naglašava kako su suze, trud i dres reprezentativaca “vrjedniji od svega”.
U tekstu se poručuje da su rukometaši heroji naroda, “hrvatski sokolovi” koji trebaju “raširiti krila da se vidi koliko nas ima”, uz snažan naglasak na pripadnost Hercegovini kao kraju koji, kako se navodi, “pamti svoje junake”.
Na kraju poruke izražava se zahvala reprezentativcima, želja za sretnim povratkom kući i čestitka povodom blagdana Svijećnice, uz kršćanski pozdrav. Ujedno se spominje i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u kontekstu kritike aktualne situacije.
