Hrvatska je još 2003., za vrijeme SDP-ove vlade, uvela doživotni zatvor, ali u par mjeseci sve je palo zbog greške pri donošenju zakona
Smrt 19-godišnjeg maturanta Luke Milovca, kojeg je ubio osuđeni ubojica, lopov, sotonist i obiteljski nasilnik s psihičkim problemima, na najgori je način prokazala sve probleme hrvatskog pravosuđa. Ukazala je i na to da imamo preslabe zatvorske kazne. Samo četiri osobe u Hrvatskoj dobile su maksimalnu kaznu zatvora od 50 godina, piše RTL DIREKT.
Recimo, Dragan Paravinja, koji je oteo i ubio maloljetnu Antoniju Bilić, služi kaznu od samo 20 godina. David Komšić je 88 puta nožem ubo trudnu djevojku, a kazna mu je smanjena.
Mnogi građani, novinari, političari i odvjetnici smatraju da treba uvesti strože kazne, odnosno doživotnu kaznu zatvora. Zanimljivo, u cijeloj Europskoj uniji nemaju je samo Hrvatska i Portugal.
Jedan je ubio dvoje pa izašao na vikend i opet ubio. Drugi je ubio pa odležao kaznu i opet ubio. I sisački i drniški monstrum ponovili su zločine i nisu pokazali žaljenje, pa mnogi smatraju da njih i slične treba zatvoriti zauvijek.
Možda vas i ovo zanima
“Mislim da treba uvesti doživotni zatvor za, naravno, najteže slučajeve. Ne zbog toga da to bude kazna i odmazda društva, jer je već ovih 40-50 godina prilično visoka kazna, nego iz tog razloga da se vrši ‘monitoring'”, kaže kriminalist Željko Cvrtila.
Bi li Dragan Paravinja, koji je silovao i ubio Antoniju Bilić, umjesto sramotnih 20 godina, da se donese doživotni zatvor, iza rešetaka ostao do kraja života – logično je pitanje. Bivša ministrica pravosuđa smatra da glavni problem nije to što nemamo doživotni, već što je maksimalnih 50 godina dosuđeno samo četiri puta.
“Ovdje nije pitanje visine gornje kazne, pitanje je primjene. Sudovi nisu spremni izricati najteže kazne, zbog čega? To je pravo pitanje. Nije pitanje doživotne kazne, nego zašto ne primjenjuju 40 i 50 godina za najteža kaznena djela. Meni je to neobjašnjivo”, kaže odvjetnica i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt.
Hrvatska je 2003. uvela doživotni zatvor
Od svih 27 zemalja EU-a, jedino Hrvatska i Portugal nemaju kaznu doživotnog zatvora. U ostalim članicama ona se dodjeljuje za najteža ubojstva, terorizam, ratne zločine i teške oblike silovanja i seksualnog nasilja.
Ipak, odlukom Europskog suda za ljudska prava, doživotni osuđenici nakon najčešće 15 do 25 godina zatvora imaju mogućnost uvjetnog otpusta, ali samo ako stručna komisija odluči da više nisu opasni.
“Za one za koje se procijeni da ne mogu i nisu sigurni za funkcioniranje u zajednici – njima bi se sukcesivno produživala kazna, pa ako treba i doživotno, ako se nikada ne poprave i ako se procijeni da nikada ne mogu biti korisni i sigurni članovi društva”, kaže Cvrtila.
Zanimljivo, Hrvatska je još 2003., za vrijeme SDP-ove vlade, uvela doživotni zatvor, ali u par mjeseci sve je palo zbog greške pri donošenju zakona, pa nitko nikad po tom zakonu nije osuđen.
“Da, imali smo to i to je Ustavni sud ukinuo jer nije bilo izglasano dvotrećinskom većinom. Sad će sigurno biti prijedloga. Sjetimo se u Srbiji nakon masakra u Ribnikaru, politika je najavljivala i uvođenje smrtne kazne”, kaže novinar Jutarnjeg lista Dušan Miljuš.
Srbija 2019. uvela doživotni zatvor
Nakon gnjusnog slučaja otmice, silovanja i ubojstva mlade Tijane Jurić, Srbija je 2019. uvela doživotni zatvor, tzv. Tijanin zakon. No neki upozoravaju da čak ni najteže kazne neće demotivirati najgore ubojice.
“Bojim se da, kada je riječ o monstrumima i psihopatima – dakle ne o psihičkim bolesnicima, nego o psihopatima – nikakva ih kazna neće odvratiti”, kaže odvjetnik Fran Olujić.
“Recimo, u Americi koja ima smrtnu kaznu, gdje se svakodnevno događaju masovna ubojstva, pucnjave. Postoje ta neka istraživanja koja govore da ni smrtna kazna ne donosi tu glavnu ulogu kazne koja bi trebala biti, a to je da se sprečavaju buduća takva kaznena djela”, objašnjava Miljuš.
Možda doživotni zatvor sve manijake neće spriječiti, ali će se tako poslati jasna poruka, smatraju drugi.
“Doživotna zatvorska kazna, je li nam treba? Strah je dobar, strahopoštovanje je još i bolje. Ja mislim da treba, jer kad bi se uvele takve kazne, ne bi se dogodilo da Dragan Paravinja tu negdje iza ćoška viri. Za koji mjesec ili godinu bi trebao izaći van”, kaže novinar RTL-a Andrija Jarak.
Nakon sramotnih propusta kod Kristijana Aleksića, i Ministarstvo priznaje da se nešto u sustavu mora mijenjati.
“Je li to doživotni zatvor? Ne znam, možemo razmisliti. Je li to – a sigurno jesu – mjere koje bi takve osobe detektirale unutar sustava. I ne samo kaznenog sustava, nego unutar pravosuđa, socijale, zdravstva. Dakle, takve osobe moraju biti praćene. Ne mogu se te osobe izgubiti nakon 10 godina od zatvora, a osuđene su za ubojstvo mlađe žene”, kaže ministar Damir Habijan.
Brutalno ubojstvo zbog kojeg su se na večerašnjem prosvjedu u Drnišu okupile stotine građana ogolilo je sve probleme pravosuđa. Promjene su potrebne. Doživotni zatvor, nadzor ubojica nakon izlaska ili nešto treće – najvažnije je da se slučaj Luke Milovca više nikad ne ponovi.
