Na današnji dan prije 34 godine, 12. listopada 1991., svoj život za domovinu dao je 26-godišnji Velimir Đerek – Sokol. Bio je zapovjednik 1. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od istinskih heroja obrane grada na Dunavu. Poginuo je na Sajmištu, jednom od najkrvavijih bojišta u Vukovaru.
Rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog kao najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Otac Ante preminuo je kada je Velimir imao samo sedam godina. Nakon osnovne škole, školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje se samostalno probijao kroz život. Još kao srednjoškolac zaposlio se kao nosač torbi u zagrebačkom hotelu Esplanadi, a nakon fakulteta dogurao je do šefovskog mjesta.
U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, napustio je sigurnost radnog mjesta i kao dragovoljac otišao u rat. Bio je naočit mladić, omiljen u društvu, ali iznad svega odan domovini. Zbog svog domoljublja bio je i zatvaran, a kada je došao trenutak da to domoljublje potvrdi djelom, nije oklijevao. U lipnju 1991. donio je odluku da ide u rat, tada je posljednji put posjetio obitelj i sestri Rajki rekao:
„Sestro, ja idem, jer Vukovar se ne brani tu u Zagrebu ni u mramornoj Esplanadi niti na urbanim kavicama, brani se oružjem, jedino i isključivo na hrvatskoj granici i ja idem.“
Nakon ispovijedi i oproštaja od prijatelja, otišao je u Vukovar. Posljednji put javio se kako bi nećakinji čestitao peti rođendan. Na ratištu se istaknuo iznimnom hrabrošću, zbog čega su mu suborci nadjenuli nadimak Sokol.
Možda vas i ovo zanima
Nakon pogibije, njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani i identificirani na Novom groblju u Vukovaru, a 23. svibnja 1998. pokopan je u rodnim Vinjanima uz sve vojne počasti. Posthumno je promaknut u čin pukovnika Hrvatske vojske i odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te Ordenom bana Jelačića.
Velimir Đerek – Sokol ostao je trajni simbol junaštva, domoljublja i žrtve koju su mnogi mladi ljudi položili za slobodu Hrvatske.
