Bile su komplikacije pri porodu i liječnici su, da bi mi spasili život, zbog nastale tromboze morali ukloniti potkoljenicu, govorio je Katanušić o hendikepu unatoč kojem je pokazao veliku snagu volje.
Visoko uzdignuta desnica, znak da je izbačaj bio jako, jako dobar. Ma čak i ne jako dobar nego… Najbolji! Disk je u petoj seriji odletio do 55,12 metara, a Ivan Katanušić (34) prvi put u karijeri postao svjetski prvak, piše 24sata.hr
Imotski paraatletičar na Svjetskom prvenstvu u New Delhiju pomeo je konkurenciju u bacanju diska (F64, sportaši s oštećenjima donjih ekstremiteta). Otkako je u prvom hicu bacio 54 metra i poslao poruku konkurenciju, nije prepuštao vodeću poziciju. Štoviše, u završnici je još podebljao vodstvo ispred Amerikanca Rohna, koji je zaostao gotovo pet metara (50,92). Trećeplasirani Indijac Kumar ostao je gotovo 10 metara iza (46,23). Apsolutna dominacija!
– Prvi put sam nastupao s ljudima koji nemaju nogu kao i ja, odnosno nose protetičko pomagalo – rekao je Katanušić nakon četvrte medalje sa svjetskih prvenstava, prve zlatne za Hrvatsku nakon Branimira Budetića u koplju 2015.
Prošle godine u Kobeu Katanušić je bio srebrni, prije osam godina u Londonu te šest u Dubaiju osvajao je broncu. Uz šest europskih medalja (uz disk bio je europski prvak i u kugli), na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021. osvojio je srebrnu medalju.
Možda vas i ovo zanima
– To mi je ipak najdraža medalja, draža i od ovog zlata.
Lani u Parizu nije bio blizu medalji, završio je peti, a skoro i s atletskom karijerom. Onda je u ožujku ove godine bacio osobni i državi rekord (62,61).
– Razmišljao sam o prestanku. Međutim, kad sam se vratio nakon više od mjesec dana, shvatio sam da je atletika uz obitelj moja ljubav – kaže Imoćanin, koji se u Zagreb doselio nakon srednje škole te završio Fakultet prometnih znanosti.
Premda se rodio s hendikepom, od najmanjih dana zarazio se sportom.
– Nemam desnu potkoljenicu. Bile su komplikacije pri porodu i liječnici su, da bi mi spasili život, zbog nastale tromboze morali ukloniti potkoljenicu – govorio je o svom hendikepu.
Trenirao je nogomet, košarku, boks, ravnopravno s ljudima bez invaliditeta, pa sjedeću odbojku, ali je sportsku ljubav pronašao u atletici.
– Moj životni poziv su oduvijek bili sportovi snage. Onda sam slučajno vidio vijest da izlazi film o Darku Kralju koji se zove “Kralj – The King”. Nakon što sam pogledao film rekao sam da je to to. Sutradan sam otišao na trening i na prvi pogled zavolio bacanje. Kad su me treneri vidjeli, rekli su da sam fizički građen za bacača, a i bavljenje trčanjem ili skokovima iziskuje dvije-tri vrhunske sportske proteze što je kod nas nemoguće financirati.
Danas ga trenira Roland Varga, a pomogao mu je u karijeri i legendarni Ivan Ivančić.
– Varga me gleda kao osobu bez invaliditeta, ne sažalijeva me, a takav način rada ja i želim. A u vrijeme kad nisam imao nikakve programe i potpore Trendžo je bio taj koji mi je osigurao i vitamine i besplatnu stručnu pomoć.
