U župi Svih Svetih, na blagdan Krštenja Gospodinova, 11. siječnja, svečano je proslavljeno krštenje malenoga Ivana, petnaestog djeteta obitelji Stipanović. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, u zajedništvu s mjesnim župnikom don Borisom Vidovićem i nadbiskupovim tajnikom don Renatom Pudarom.
U homiliji je nadbiskup govorio o blagdanu Krštenja Gospodinova kao pozivu na obraćenje i pripravu srca za susret s Bogom. Istaknuo je kako Ivan Krstitelj ne poziva na puko izvanjsko čišćenje, nego na dubinsku promjenu života, naglasivši da grijeh ne djeluje samo na moralnoj, nego i na duhovnoj razini jer, kako je rekao, “zamagljuje oči srca i čovjek tada ne vidi stvarnost onakvom kakva jest”. Upravo zato, poručio je, potrebno je pripremiti nutrinu kako bi se Boga moglo prepoznati i prihvatiti.
Govoreći o odnosu Ivana Krstitelja i Isusa, mons. Križić istaknuo je da Ivan Isusa nije prepoznao po vanjskom izgledu, nego “očima srca”, jer je živio u budnosti i otvorenosti za Božje djelovanje. Time je, naglasio je, pokazao da se Boga ne susreće površno, nego u dubini vlastite nutrine.
Osvrnuvši se na Isusovo krštenje, nadbiskup je podsjetio da Isusu krštenje nije bilo potrebno jer nema grijeha, ali ga prihvaća iz solidarnosti s ljudima. Poručio je da Isus “nema grijeha, ali dolazi zbog grešnika i želi im biti posve blizu”, objavljujući Boga koji se ne udaljava od čovjeka, nego mu se približava i dijeli njegovu sudbinu. Govoreći o znakovima koji prate Isusovo krštenje – otvaranju neba, silasku Duha Svetoga i glasu Očevu – istaknuo je kako tim događajem završava udaljenost između Boga i čovjeka te da se može reći da je “završilo vrijeme Božje šutnje”. Posebno je naglasio da se riječi “Ovo je moje dijete ljubljeno, u njemu mi sva milina” ne odnose samo na Isusa, nego na svakoga krštenika, kao trajne riječi Božjeg povjerenja i nade.
U završnom dijelu homilije nadbiskup se obratio roditeljima i obitelji, istaknuvši da krštenje nije tek obiteljski običaj, nego novo rođenje i dar identiteta, jer dijete postaje dijete Božje i član Crkve. U vremenu u kojem se život često doživljava kao teret, naglasio je da ova obitelj svojim životom svjedoči da je život dar, a ne slučajnost. Govoreći o roditeljskoj žrtvi, poručio je da se “prava se ljubav mjeri darivanjem, a ne osjećajima” te dodao kako u Božjim očima “nijedna neprospavana noć, nijedna briga i nijedna suza iz ljubavi nije izgubljena”.
Možda vas i ovo zanima
Prije završnog blagoslova okupljenima se obratio župnik don Boris Vidović, zahvalivši nadbiskupu na dolasku, krštenju maloga Ivana i blizini koju je pokazao župnoj zajednici. U ime župe i obitelji Stipanović čestitao je roditeljima na njihovu “da” životu, potaknuvši ih da ostanu vjerni sebi i hrabri kao i do sada. Nadbiskup je u završnoj riječi još jednom čestitao roditeljima te poručio da možda neće moći djeci pružiti sve materijalno, ali im mogu darovati ono najvažnije – ljubav, blizinu i sigurnost doma. Pozvao je sve roditelje da svoju djecu redovito prikazuju Bogu, podsjetivši da su im povjerena na dar i odgovornost.
Maleni Ivan petnaesto je dijete u obitelji Marka i Lucije Stipanović. U svečanom slavlju pratila su ga njegova braća i sestre Lovre, Tamara, Jakov, Andrija, Tereza, Jeronim, Marta, Roza, Irena, Anita, Jelena, Josip, Beata te Rebeka iz nebeskoga doma. Kum na krštenju bio je Ivanov ujak Pave Ozretić.
