Vukovar je sinoć živio jednu od onih večeri koje se ne pamte samo po glazbi. Grad Heroj bio je mjesto susreta ljudi iz svih krajeva Hrvatske, mjesto pjesme, emocija, hrvatskih zastava i zajedništva.
U Gospodarskoj zoni okupile su se tisuće ljudi, a među njima brojni branitelji, obitelji, mladi i stariji koji su u Vukovar stigli s istom željom – biti dio večeri koja će ostati zapisana u njihovom sjećanju.
Koncert Marka Perkovića Thompsona otvoren je pjesmom „Ustani iz sjene“, uz snažne vatrene efekte. Publika je od prvih taktova pjevala zajedno s izvođačem, a Gospodarska zona ubrzo je bila ispunjena svjetlima, zastavama i emocijama.
No posebnu težinu večeri dao je trenutak kada se Thompson obratio Vukovaru.
„Došli smo konačno u naš Vukovar. Grad koji s velikim ponosom izgovaram, ali nekada i s tugom, ali s velikim dostojanstvom i respektom.“
Možda vas i ovo zanima
Te riječi nisu ostale samo na pozornici. Iz publike je stigao snažan odgovor – „Vukovar, Vukovar“.
Thompson se prisjetio i 1991. godine, vremena kada je, kako je rekao, mnogo ljudi željelo doći u Vukovar, ali u tome nisu uspjeli.
„Mnogo nas je htjelo i 1991. doći, ali nismo, tada smo bili spriječeni.“
Uslijedio je pozdrav hrvatskim braniteljima koji su u Vukovar stigli iz svih krajeva Hrvatske. U gradu koji je simbol najveće žrtve Domovinskog rata njihove su riječi i prisutnost cijeloj večeri dali dodatnu emociju.
Ali Vukovar sinoć nije bio samo podsjetnik na prošlost.
Bio je i slika zajedništva.
Ljudi su se susretali, grlili, fotografirali, pjevali i dijelili trenutke koji će ostati zabilježeni na tisućama fotografija i videosnimki. Hrvatska zastava bila je posvuda, a pjesma se širila prostorom Gospodarske zone.
Posebno mjesto u cijeloj priči imala je i humanitarna svrha koncerta. Prikupljala su se sredstva za završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu, kao i za izgradnju Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru.
I upravo je to ono što vrijedi ponijeti iz ove večeri.
Da veliki događaj može biti više od pozornice i glazbe. Da se tisuće ljudi mogu okupiti oko zajedničke emocije. Da se može pjevati, veseliti, pomagati i pritom poštovati drugoga.
Vukovar je grad koji je prošao kroz neizmjernu bol. Zato svaka slika ljudi koji danas dolaze u njega s pjesmom, zastavom i željom da naprave nešto dobro nosi posebnu težinu.
Sinoć se u Vukovaru pjevalo glasno, ali možda je još važnije bilo ono što se vidjelo među ljudima – zajedništvo, ponos, sjećanje i ljubav prema domovini.
Neka upravo to ostane zapamćeno.
Ne podjele. Ne ružne riječi. Ne ono što nas udaljava.
Nego Vukovar, pjesma, zajedništvo i ljudi koji su jednu večer odlučili biti zajedno.
Jer Grad Heroj zaslužuje upravo takve slike.
