15. studeni 2024. godine, dvorana Franjevačkog samostana u Imotskom, još jedan u nizu „Treći petak u Imotskom“ o ovom susretu nećemo pisati tipičan izvještaj jer ta emocija, domoljublje i vjera koja se osjetila u prepunoj dvorani samostana ne može se opisati u par rečenica.
Jednostavno rečeno, ne može čovjek odoljeti izazovu i odreći pravo duši svojoj da i ona u ovakvim osobitim trenucima koje su utkane u memoriju, krvavu memoriju moga naroda, progovori jezikom glasnim, jezikom iskrenim, jezikom posebnim, jezikom rodoljubnim, jezikom onim najljepšim što ga od majke svoje naučih uz stol, pričanja svakodnevna i obiteljsku molitvu. Kao da se sve to u samostanskoj dvorani u Imotskom, trećeg petka u studenom, pomiješalo i sjećanje, i ponos, i molitva, i vjera, i rodoljublje naše do te mjere da nas ponos sobom obuzima što ovdje u ovoj Hrvatskoj pišemo, molimo, govorimo.
Zahvaljujemo svima koji su doprinijeli da ovaj treći petak u mjesecu studenom prođe dostojanstveno.
