Na društvenim mrežama posljednjih se dana vodi žustra rasprava o stvarnim troškovima života u Njemačkoj i o tome kolika je plaća potrebna za dostojanstven život. Sve je započelo objavom radnika iz Doboja koji je otvoreno upozorio sve koji razmišljaju o odlasku.
„Ajde, molim te, napiši tamo za ove što hoće u Njemačku da im se ne isplati dolaziti ispod 3.500 eura plaće. Možeš ti raditi i za 2.700 eura, ali to je robija! Ja čekam da otplatim kredit i nazad za Doboj, dosta mi je svega!“, poručio je u objavi koja je izazvala snažne reakcije.
Njegov stav podijelio je javnost. Dok su neki podržali mišljenje da je život u Njemačkoj preskup, drugi su istaknuli kako je i 2.700 eura i dalje višestruko više od prosječne plaće u BiH.
„A u Doboju ćeš raditi ne za 2.700 nego za 700 eura. Prve radne liste dižete kredite da kupite auto i onda kukate kako je teško…“, napisao je jedan komentator.
Drugi korisnik dodao je: „Tko ti je rekao da uzimaš kredit? Sam si kriv, da je to tako lako, svatko bi uzimao.“
Možda vas i ovo zanima
Mnogi su naglasili da problem nije u Njemačkoj, nego u ljudima i njihovim potrošačkim navikama.
„Nije Njemačka kriva, krivi ste vi što su vam oči gladne i lakome, pa se živi i troši preko svojih mogućnosti. Pa da vam je i 5.000 plaća, opet biste preživljavali iz mjeseca u mjesec!“, stoji u jednom od komentara.
Posebno su kritizirani oni koji po dolasku u Njemačku odmah kupuju luksuzne automobile, skupe telefone i brendiranu odjeću, a zatim žive u dugovima.
„Prva tri mjeseca plaća, pa kredit za auto od 50.000 eura, Gucci, Prada, novi iPhone… A onda tri tjedna pašteta za doručak, ručak i večeru. Krivi su svi, samo ti nisi!“, piše u jednoj objavi.
S druge strane, ima i onih koji tvrde da se s 2.700 eura može živjeti pristojno, ako se pametno rasporede troškovi.
„Garsonijeru plaćam 850 eura, na hranu trošim 600 eura, ne vozim auto nego koristim javni prijevoz. Nemam kredite ni minuse. Putovao sam pola Europe i Kanade i još uštedim. Sve je stvar mjere i načina života, a ne Njemačke“, napisao je radnik iz BiH koji već 12 godina živi u Münchenu.
Rasprava je zaključena mišljenjem koje je prikupilo najviše podrške: „Problem je u nama, a ne u visini plaće. Kada se budeš pokrivao onoliko koliko je jorgan dug, tek tada ćeš biti zadovoljan svojim životom – bilo u Njemačkoj ili u Doboju.“
