Koje skupine osiguranika se ne moraju više javljati osobnim dolaskom HZZO-u zbog obnove statusa obveznog osiguranja, koje su naknade povećane… niz je promjena nakon što je 1. kolovoza na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa je Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) podsjetio na sve novosti.
Posljednjim izmjenama Zakona 2023. godine propisana je obveza osobnog pristupa za sve osiguranike koji su obvezno zdravstveno osigurani po osnovi nezaposlenosti, a ne vode se u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Ovim zakonskim izmjenama se propisuju iznimke od obveze osobnog pristupa i to za osiguranike koji:
– koriste rodiljne i roditeljske potpore
– imaju status osobe s invaliditetom kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta
Možda vas i ovo zanima
– zbog svoga zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti HZZO-u
– samohrani su roditelji djeteta do sedme godine života
– u svom kućanstvu skrbe o teško bolesnom članu obitelji
– prekinuli su redovno školovanje, ali su u postupku ponovnog upisa radi nastavka redovitog školovanja.
Korisnici rodiljnih i roditeljskih naknada o svojem statusu ne moraju obavještavati HZZO, dok ostale kategorije osiguranika moraju dostaviti dokaz o ispunjavanju uvjeta zbog kojeg se više ne moraju javljati osobnim pristupom.
Detaljnije o svim kategorijama i potrebnoj dokumentaciji nalazi se na mrežnoj stranici HZZO-a.
Zakonske izmjene donose i novost za skupinu osiguranika koji su izgubili status redovitog učenika ili redovitog studenta.
Od 1. kolovoza obvezni su osobno pristupiti HZZO-u u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, tj. zaključno s 30. listopadom 2025. godine te potom jednom u tri mjeseca. Ako se ne jave osobno do 30. listopada, bit će odjavljeni iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti.
Povećava se najniži i najviši iznos naknade plaće (limit) koja se ostvaruje na teret sredstava HZZO-a za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad.
Radi se o naknadi plaće zbog ozljede ili bolesti čije je trajanje duže od 42 dana te naknadi plaće zbog izolacije, pratnje, njege člana obitelji i komplikacija u vezi trudnoće i poroda, koja se isplaćuju na teret HZZO-a od prvog dana korištenja.
Najniži iznos naknade plaće za puno radno vrijeme i cijeli mjesec u tom slučaju s 25 posto proračunske osnovice (110,36 eura) povećava se na 80 posto proračunske osnovice (353,15 eura), a najviši iznos koji je bio utvrđen u iznosu proračunske osnovice uvećane za 28 posto (565,04 eura) iznosit će 225,5 posto proračunske osnovice (995,45 eura).
Prve uvećane isplate se mogu očekivati u rujnu za naknade plaće ostvarene za mjesec kolovoz, a HZZO će ih obračunati po službenoj dužnosti, odnosno osiguranici nisu dužni podnositi zahtjeve za obračun novih, uvećanih naknada.
Također, propisuje se da naknada plaće iznosi 100 posto od osnovice za naknadu plaće do propisanog najvišeg iznosa naknade plaće (995,45 eura) tijekom njege oboljelog djeteta mlađeg od sedam godina, što se do sada odnosilo na djecu mlađu od tri godine.
Mijenjaju se odredbe koje se odnose na putne troškove osiguranih osoba koje su radi korištenja zdravstvene zaštite upućene iz mjesta prebivališta/boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu koja se nalazi u drugom mjestu.
Pravo na naknadu za troškove prijevoza obračunava se 0,11 eura po kilometru za najkraću relaciju cestovnog prometa između adrese prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe i adrese ugovornog pružatelja zdravstvene zaštite HZZO-a, zdravstvene ustanove u inozemstvu kamo je upućena na liječenje odnosno područnog ureda HZZO-a kamo je pozvana.
Ovakvim zakonskim rješenjem sve osigurane osobe ostvaruju pravo na istovjetan način, u istom iznosu, ovisno o udaljenosti, a ne ovisno o cjeniku javnog prijevoznika koji prometuje na određenoj relaciji. Troškove prijevoza ostvaruju i osigurane osobe bez obzira na to što im, na primjer, poslodavac plaća troškove prijevoza za vrijeme rada ili imaju pravo na besplatan prijevoz vlakom ili drugim javnim prijevozom.
Uvjeti za ostvarivanje prava na putne troškove ostaju isti, a to su da je ugovorna zdravstvena ustanova u koju je osigurana osoba upućena i koja može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu udaljena 50 i više kilometara od mjesta prebivališta osigurane osobe i da osigurana osoba ne ostvaruje pravo na sanitetski prijevoz.
Novi zakon se primjenjuje na podnesene zahtjeve (osobni zahtjev ili putni nalog) koji se odnose na zdravstvenu zaštitu realiziranu nakon njegova stupanja na snagu, donosi Dnevnik.hr.
