Marija Božić priznaje da povratak u Hrvatsku nije bio bez prilagodbi: ‘Naravno da ima situacija gdje nešto nije usklađeno kao u Njemačkoj. Tamo smo malo razmaženi, ali definitivno nismo požalili’
Uvijek je za Hrvate bila obećana zemlja. Tamo su plaće poštene, a posao siguran. Tamo se isplati truditi i zna se red. Tko god je otišao, dobro je zaradio, a osigurao si je i finu mirovinu. Ali, očito više nije tako jer sve više Hrvata odlučilo je reći: Auf Wiedersehen, Deutschland.
Prošle je godine u Njemačku odselilo oko 11 tisuća Hrvata, no istovremeno je zemlju napustilo njih dvostruko više. Svaka priča o povratku posebna je na svoj način.
“U Njemačkoj je bilo sve super, ali neka druga vremena su došla”, kaže Marija Božić, povratnica iz Njemačke. Slično razmišlja i Josip Papazović, koji se u Hrvatsku vratio iz Švicarske.
‘Život vani više nije bajka’
“Ja nisam dobio neko bogatstvo odozgor da bi mogao prosipat neke priče, ali znam kakve su vamo plaće i puno ljepše se živi u Hrvatskoj sa 100 eura nego što se živi vani sa sto franaka”, kaže.
Možda vas i ovo zanima
Brajde Sankt Gallena zamijenio je prije nekoliko mjeseci Pazinom, gdje danas radi kao lakirer. Presudno za povratak, kaže, bilo je shvaćanje da život vani više nije bajka. “Presudno je bilo to da se vratimo nazad, što život više vani nije bajka. Plaće su ostale iste, a uvjeti, režije i to – sve je skuplje”, objašnjava.
O njegovom putu već se govorilo – od rodnih Našica, preko Varaždina gdje je radio kao profesionalni vojnik, do ljubavi koja ga je odvela u Švicarsku. Ondje je živio pet godina, a onda se s obitelji vratio u Istru.
“Jednostavno nam je trebalo 10 minuta. Odlučili smo se u 10 minuta da ćemo se vratit nazad jer život je vamo puno, puno ljepši nego gore”, kaže Josip.
Moram li i ja biti tamo daleko?
Za Mariju Božić povratak je bio i duboko osobna odluka. “Uvijek se negdje u pozadini pitate – moram li ja biti tamo daleko? Ako su moji preci bili gastarbajteri, je li vrijeme da ja prekinem taj lanac?”, govori.
Obitelj Božić živjela je više od 30 godina u Njemačkoj, a u Hrvatsku su se vratili prije četiri godine. Njihova kći Glorija danas pohađa treći razred srednje škole i redovito je u kontaktu s prijateljima iz Njemačke.
“Pitaju me kakva je škola, je li teže ili lakše”, kaže Glorija. Na pitanje što im odgovara, kratko dodaje: ‘Pa kažem da je lakše.’
Marija priznaje da povratak nije bio bez prilagodbi. “Naravno da ima situacija gdje nešto nije usklađeno kao u Njemačkoj. Tamo smo malo razmaženi, ali definitivno nismo požalili”, kaže.
Povratnici se danas sve više povezuju. Marija organizira skupove povratnika, Josip pokreće udrugu Povratnici.hr, a Kruno Plašćević, osnivač grupe ‘Hrvati u Hamburgu’, iz Njemačke upozorava da se i ondje uvjeti mijenjaju.
“Promijenilo se to da sad već moraš znat bolje jezik i možda će to biti razlog zašto će se ljudi iseljavat. Za samce je postalo manje isplativo u Njemačkoj”, kaže Plašćević.
Povratak iz Njemačke
Brojke to potvrđuju. Prošle je godine iz Njemačke otišlo oko 22 tisuće Hrvata, dok ih je doselilo upola manje – oko 11 tisuća. Velik je to zaokret u odnosu na 2016. godinu, kada se u Njemačku doselilo čak 57 tisuća Hrvata. Na ljestvici stranih državljana u Njemačkoj, Hrvati su na devetom mjestu s oko 414 tisuća ljudi, iza Turske, Ukrajine i Sirije.
Među onima koji su se vratili su i Dajana i Matej, koji su se prošle godine iz Njemačke preselili u Slavonski Brod. “Tamo je nešto sve kao vremenski određeno – u toliko ćemo sati piti kavu, toliko ćemo se posjetiti, toliko doći u goste. Sve je u terminima. Ovdje je nekako slobodnije, puno lakše, manje stresa, opuštenije”, kaže Dajana Ljubičić.
No povratak nije uvijek jednostavan. Jednom kad se smjestiš, život postaje mirniji, ali sam proces povratka često je birokratski zahtjevan. “Ja smatram da bi od strane države mogla biti neka bolja potpora. Ne novčana – nije uvijek pitanje poticaja – nego da se procedure usklade. Evo, često čujem da je kod prijave prebivališta jako teško uklopiti se”, upozorava Marija Božić.
Pa nekad jednostavna procedura traje i tri mjeseca – ali bez obzira na probleme sve više je očito onih koji su se spremni vratiti.
