Ivan Vitasović, aktualni prvak teške kategorije FNC-a, poznat je kao beskompromisni borac čelične brade i razornih udaraca, ali i jednostavan tip. U gostovanju u podcastu Net.hr-a ‘Maksanov korner‘, ovaj borac iz Fažane otkriva i svoju drugu stranu. Otvoreno i bez zamatanja odgovora u celfona, bez “politički” korektnih odgovora, progovara o strahovima koji ga muče izvan kaveza, detaljima iz privatnog života koji ga oblikuju, te iznosi čvrst stav o vječnoj isprepletenosti politike i sporta u Hrvatskoj. Dotiče se i političke situacije koja je nastala oko dočeka brončanih hrvatskih rukometaša na Trgu bana Josipa Jelačića u ponedjeljak, odnosno oko nastupa Marka Perkovića Thompsona.
Strah od poraza, a ne od batina
Iako se u kavezu suočava s najjačim udaračima, Vitasović priznaje kako strah postoji, ali ne onakav kakav bi većina očekivala. Ne boji se udaraca, nokauta ni protivnika. Njegov najveći strah je onaj od poraza.
Mislim da se radi prevelika halabuka oko gluposti. Svi znaju što čovjek pjeva već trideset godina i konstantno se vrte iste priče. Znaš da će to pjevati i ja ne vidim razloga za dramu. On se neće promijeniti. Iskreno, ja bih ga zvao baš iz inata. Mislim da ljudi ne bi stvarali toliku dramu da se ne diže tolika prašina. Puno je bitnijih stvari u Hrvatskoj da bi jedan pjevač bio glavni problem. Pusti čovjeka neka pjeva i idemo dalje, rješavajte ozbiljne probleme.
“Najviše me strah poraza jer znam koliko si uložio, ne financijski, nego vremenski. Uvijek se vidiš kao pobjednik i onda kad ti se to ne ostvari, osjetiš razočaranje”, iskreno je rekao Vitasović.
Želite li doznati veliku tajnu o Daguru Sigurdssonu? Ines Goda Forjan kod Mojmire Pastorčić: ‘Odsjekle su mi se noge…’
Objasnio je kako poraz u borilačkom sportu nije samo statistička bilješka, već udarac na ego i psihološki teret koji borca ne vraća jedan, nego deset koraka unatrag.
“Dobio sam batina u životu, dobit ću ih još. Nije me strah nekog borca, ali jest tog osjećaja da si izgubio vrijeme, da znaš koliko si uložio u sebe, a nisi dobio taj povrat. To te smeta, to te boli.”
Ipak, dok se u profesionalnom životu hrabro nosi s “prijetnjama” i trash talkom koji ga niti malo ne zanima, u privatnom ga plaše situacije koje su mnogima tek puka zabava.
“Strah me stvari koje ne mogu kontrolirati. Ne znam, kad sam negdje gdje je visoko ili ako se vozim s nekim tko brzo vozi. Uvijek kažem ‘uspori’, jednostavno ne uživam u tom adrenalinu”, otkrio je prvak.
Na pitanje bi li skočio bungee jumping, odgovor je bio odlučan:
“Ne. Svaki put kad se popnem negdje visoko i pogledam dolje, ne osjećam ništa dobro u tome, nikakvo zadovoljstvo.”
‘Ona bi voljela da samo treniram i da se ne borim’
Vitasovićev život potpuno je podređen sportu. Bivši medicinski tehničar sada živi potpuno sportski život. Dani su mu, kaže, gotovo identični: doručak, trening, ručak, odmor, pa opet trening. Slobodnog vremena gotovo i nema. Ipak, u tom zahtjevnom ritmu ima najveću podršku, svoju djevojku, koja je u njegovu karijeru uključena na vrlo neuobičajen način.
“Ona bi najviše voljela da ja treniram i da se ne borim. Nije joj ugodno gledati, ali me podržava i gdje god da se borim, uvijek dođe”, priča Vitasović i otkriva fascinantan detalj:
“Ona uvijek analizira sve moje protivnike, zapiše si natuknice, što bih ja trebao raditi, koje su mu prednosti, a koje mane.”
Ipak, kako se meč približava, dinamika se mijenja.
“Ona zna da se ja, što je meč bliže, zatvaram u sebe. Tada prestaje pričati o borbi. U tim trenucima volim biti povučen, okružen samo ljudima iz kluba.”
‘Zvao bih Thompsona iz inata’
Poznat kao borac koji nema dlake na jeziku i koji se kloni nepotrebne drame i lažnog promoviranja borbi, Vitasović je jednako izravan i kada su u pitanju društvene teme. Osvrnuo se na polemiku koja se stvorila oko dočeka rukometaša i mogućeg nastupa Marka Perkovića Thompsona.
“Ne možeš maknuti politiku iz sporta u Hrvatskoj, rane su još duboke i to se neće još dugo dogoditi. Ali mislim da se radi prevelika halabuka oko gluposti”, započeo je Vitasović.
“Svi znaju što čovjek pjeva već trideset godina i konstantno se vrte iste priče. Znaš da će to pjevati i ja ne vidim razloga za dramu. On se neće promijeniti. Iskreno, ja bih ga zvao baš iz inata. Mislim da ljudi ne bi stvarali toliku dramu da se ne diže tolika prašina. Puno je bitnijih stvari u Hrvatskoj da bi jedan pjevač bio glavni problem. Pusti čovjeka neka pjeva i idemo dalje, rješavajte ozbiljne probleme”, zaključio je Vitasović.
Kroz ovaj razgovor, prvak teške kategorije pokazao je da je njegova snaga mnogo veća od one fizičke i da posjeduje karakter koji ga je odblikovao kao osobu i borca, naposljetku. Njegova iskrenost, jednostavnost i čvrsti stavovi otkrivaju kompleksnu ličnost, čovjeka koji se ne boji priznati vlastite slabosti, ali ni glasno reći što misli, bez obzira na posljedice.
