Na današnji dan, 16. listopada 1978., u Parizu je ubijen Ante Bruno Bušić, hrvatski politički disident, publicist i borac za neovisnu Hrvatsku. Bio je jedna od najprepoznatljivijih figura hrvatske političke emigracije 20. stoljeća, čiji je život prekinut metcima jugoslavenske tajne službe UDBA.
Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine u Vinjanima Donjim kraj Imotskog. Već kao srednjoškolac dospio je pod nadzor komunističkih vlasti zbog javnog izražavanja kritičkih stavova prema tadašnjem režimu. Njegov rani bunt i oštroumnost u pisanju, osobito kroz kratke priče i eseje, bili su nagovještaj života ispunjenog borbom za istinu i slobodu.
Od mladosti pod prismotrom
Godine 1955., kao srednjoškolac, bio je dva puta zatvoren, a potom i izbačen iz gimnazije bez prava daljnjeg školovanja u Jugoslaviji. Unatoč represiji, uspio je maturirati 1960. godine u Splitu, nakon čega je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je radom “Moral i socijalizam”, jasno pokazujući već tada duboku kritiku sustava.
Sredinom 60-ih godina kratko je radio u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske, pod ravnanjem Franje Tuđmana. No, njegova otvorenost i čitanje emigrantskoga tiska doveli su do zatvora, optužbi za “neprijateljsku propagandu”, a kasnije i bijega u inozemstvo.
Progon, zatvori i udarci
Nakon povratka iz Austrije 1966. godine i kratkog perioda popuštanja represije, ponovno je bio aktivan u medijima, ponajviše u Hrvatskom književnom listu i Hrvatskom tjedniku. No, nakon sloma Hrvatskog proljeća i poznatog sastanka u Karađorđevu 1971. godine, Bušić je ponovno zatvoren. Optužen je za širenje neprijateljske propagande i pokušaj rušenja ustavnog poretka.
Možda vas i ovo zanima
Dvije godine proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški, a nakon izlaska nije mogao pronaći posao. Krajem 1974. godine fizički je napadnut u Dubrovniku, pred očima policije, što je još jedan pokazatelj sustavnog progona kojem je bio izložen. Sljedeće godine zauvijek napušta Jugoslaviju.
Ubijen u Parizu
Nakon odlaska u emigraciju, Bušić se nastavlja aktivno politički angažirati. U Londonu uređuje časopis Nova Hrvatska, a 1977. godine izabran je na čelo Ureda za promidžbu Hrvatskog narodnog vijeća.
No, njegova borba za neovisnu, demokratsku Hrvatsku nije prošla neopaženo. Dana 16. listopada 1978. godine, u 23:20 sati, Bruno Bušić je ubijen iz zasjede u Parizu, u ulici Belleville 57. Ispaljeno je pet metaka iz pištolja kalibra 7,65 mm, a dva su ga pogodila – smrtonosno. Iza atentata stajala je UDBA, zloglasna tajna služba tadašnje Jugoslavije.
Na njegovom pogrebu 23. listopada na pariškom groblju Père-Lachaise okupilo se oko 1.200 Hrvata iz cijeloga svijeta. Na nadgrobnoj ploči uklesani su stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme Trubač sa Seine:
“Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!”
Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u slobodnu Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju.
Tko je ubio Brunu Bušića?
Iako je ubojstvo Bušića već desetljećima povezivano s UDBA-om, konkretna pravda još nije zadovoljena. Dugogodišnje sumnje ukazivale su na Vinka Sindičića, agenta Službe državne sigurnosti, koji je priznao da je dobio nalog da likvidira Bušića, ali je tvrdio da je taj zadatak odbio. U nedostatku dokaza, sud ga je oslobodio.
Do danas, ime ubojice ostaje službeno nepoznato, a Bruno Bušić ostaje simbol onih koji su za slobodu Hrvatske platili najvišu cijenu.
Zavjet slobode
Bruno Bušić vjerovao je u ideju slobodne, demokratske i suverene Hrvatske. U vremenima kada je izricanje istine bilo kažnjivo zatvorom, progonima i smrću, nije šutio. Bio je vizionar, intelektualac i domoljub koji je jasno prepoznao pogubnost jednopartijskog režima i robovanja totalitarizmu.
Danas, 47 godina nakon njegova ubojstva, sjećamo se Bušića ne samo kao žrtve političkog atentata, već kao simbola otpora, istine i slobode. Njegove riječi, djela i žrtva ostaju trajna opomena – da se sloboda ne dobiva, nego zaslužuje.
