Na današnji dan, 22. ožujka 1992. godine, stadion Gospin dolac bio je poprište povijesnog trenutka za imotski nogomet. Odigrana je prva službena utakmica NK Imotski u neovisnoj Republici Hrvatskoj, a protivnik je bila Mladost iz Koprivna. Time je započelo novo poglavlje kluba, ali i nastavljen kontinuitet još od 1926. godine, kada su postavljeni temelji tadašnjeg Zagorca.
Utakmica je započela minutom šutnje u čast prerano preminulog osnivača kluba Dinka Brečića Mrđe. Emocije su bile snažne, a tribine ispunjene iščekivanjem povratka nogometa u jednom novom vremenu.
Prvi sastav NK Imotski činili su Leo Pavić na vratima, uz Marija Buntića, Ivicu Picukarića, Vinka Lasića, Velimira Bracu Ćosića, Olivera Rajiča, Antu Kukavicu, Slavena Đuzela, Juru Pavića, Joška Novovića Tutu, Marija Francheschija i Ivicu Čuljka, dok je Miljenko Nenadić ostao upisan u povijest kao strijelac prvog službenog pogotka. Taj trenutak dogodio se točno u 15 sati i 16 minuta.
Na klupi su bili Igor Kolovrat, Zvonimir Cikojević, Hrvoje Divić i Elvis Skejić, dok su momčad vodili treneri Luka Đuzel Čorba i Marijan Mrkonjić. Brigu o igračima vodio je fizioterapeut dr. Joško Maras, a prvi predsjednik kluba bio je Ante Đuka Kris.
Susret je imao i snažnu medijsku dimenziju. U izravnom prijenosu mogli su ga pratiti slušatelji Radio postaje Imotski, predvođeni Gordanom Pešordom, dok je ulogu spikera imao novinar Radio postaje Split Arsen Košta. Program na stadionu vodio je Ivica Đuzel, a svečanom ozračju pridonijela je Gradska glazba Imotski pod ravnanjem Đonija Nuića.
Možda vas i ovo zanima
Prije početka utakmice predstavljena je i himna NK Imotski, koju je napisao Velimir Braco Ćosić, a uglazbio Ivan Glibota Crni. Početni udarac izveo je Luka Rajič, utemeljitelj inicijative za izgradnju stadiona Gospin dolac, dok je dresove za ovu povijesnu prigodu donirao Zdenko Mikulić iz tvrtke Panasonic-Technics.
NK Imotski slavio je s uvjerljivih 5:1, no utakmica je ostala upamćena i po jednom posebnom trenutku. Nakon dosuđenog kaznenog udarca, publika je zatražila da loptu preuzme njihov miljenik Joško Novović Tuta. Njegov pokušaj nije završio pogotkom, ali je ostao snažan simbol povezanosti kluba i grada. Nažalost, samo šest mjeseci kasnije, Novović je poginuo u Domovinskom ratu, a u njegovu čast sportsko igralište u središtu Imotskog danas nosi njegovo ime.
