Kovačija Nogalo, od nekadašnjih devetnaest, danas je još jedina preostala u imotskom kraju. Vode je braća Ante i Nediljko, kao sedmi uzastopni naraštaj kovača u svojoj obitelji, na istome mjestu, u jednom od zaselaka župe i sela Slivno u Općini Runovići.
Dotično umijeće nisu učili ni u kakvoj školi, već isključivo u praksi, izravno od oca i djeda. Proizvode poljoprivredne, kao i kulinarske alate i druge potrepštine – motike, sjekire, pijuke, kosire, škare za lozu, satare, peke, tave, gradele, lopatice za žar, čak i starinske brave i zasune koje netko želi ugraditi u staru, ili možda novu konobu. Međutim, ovo uopće nije priča o prošlosti, o pijetetu prema tradiciji i održavanju sjećanja na minula vremena – braća Nogalo svojom aktualnom proizvodnjom jedva stižu odgovoriti na sve narudžbe!
Ta činjenica, ne samo lokalno, već i globalno otvara pitanja o stvarnim potrebama današnjeg, suvremenog čovjeka, u kontekstu današnje jeftine masovne industrijske proizvodnje i umjetnih alternativa ljudskom radu. Je li potreba za ručno napravljenim proizvodima visoke trajnosti i kvalitete još uvijek aktualna? Možda i sve aktualnija – jer je sve rjeđa?
