Badnjak je dan uoči Božića, duboko ukorijenjen u vjersku i narodnu tradiciju hrvatskog naroda. Sam naziv dolazi od riječi „bdjeti“, jer se na Badnju večer pobožno bdije u iščekivanju Kristova rođenja. Taj duh bdjenja i iščekivanja obilježava cijeli dan, od jutra do večeri.
Na Badnjak se čestita tijekom cijelog dana, a pozdravi se prilagođavaju dobu dana: „Na dobro vam došlo Badnje jutro“, „Na dobro vam došao Badnji dan“ ili „Na dobro vam došla Badnja večer“. Već od ranih jutarnjih sati osjeća se posebna atmosfera koja najavljuje najveći kršćanski blagdan.
Badnji dan bogat je božićnim običajima i folklornim sadržajima, a u ruralnim krajevima Hrvatske žene su tradicionalno ustajale vrlo rano kako bi do večernjih zvona sve u kući i oko kuće bilo spremno. Pripremala se nemrsna hrana za badnju večer te mrsna jela za Božić, jer se na Badnjak posti do večeri. Obrok se uzima tek navečer i to isključivo posno, uz osobit izbor jela i pića.
U mnogim krajevima pekli su se posebni kruhovi. Negdje dva – jedan za Badnjak, drugi za Božić – a drugdje jedan veliki kruh koji je stajao na stolu od Badnjaka do Sveta tri kralja. Taj kruh, poznat pod različitim nazivima poput česnice, božića, krsnice ili križice, simbolizirao je obilje i blagostanje u nadolazećoj godini. U južnim krajevima uobičajeni su bili uštipci ili pršurate.
Posebne obveze imali su i muškarci. Na Badnjak su trebali nahraniti i urediti blago, nabaviti namirnice te osigurati dovoljno drva za nadolazeće blagdane. Njihova je zadaća bila i donošenje „badnjaka“ – debelog panja ili klade koji se stavljao na ognjište, ili zelene grane koja se prislanjala uz kuću, ovisno o krajevnim običajima.
Možda vas i ovo zanima
Svi poslovi morali su biti završeni do večernje Zdrave Marije, kada domaćin objavljuje početak večere. Prije same večere u kuću se unosio badnjak, uz svečano čestitanje ukućanima, koji su zajednički uzvraćali pozdrav. Taj čin odvijao se prema strogo ustaljenim pravilima, koja su se razlikovala od kraja do kraja, pa čak i od obitelji do obitelji.
Večera se završavala u predviđeno vrijeme, nakon čega se obitelj još neko vrijeme zadržavala za stolom u razgovoru. Mlađi su se potom upućivali prema crkvi na polnoćku, dok su stariji odlazili na počinak. Upravo je polnoćka vrhunac badnjeg bdjenja i središnji događaj večeri.
Uz bdjenje su povezani i drugi snažni simboli Badnjaka: božićne svijeće, najčešće jedna ili tri povezane trobojnicom, unošenje slame u kuću, koja se u nekim krajevima prostirala po podu ili stavljala pod stolnjak. Domaćin je pritom pozdravljao ukućane tradicionalnim riječima kojima se naviješta skori Božić, a odgovori su bili jednako bogati značenjem i simbolikom.
Iako je u gradovima Badnjak sačuvao tek dio seoskih običaja, i ondje se slavi uz božićno drvce, jaslice, božićne pjesme i posebno pripremljenu večeru. Najvažnije ostaje isto – bdjenje u iščekivanju polnoćke, kojoj prisustvuju i oni koji tijekom godine rijetko odlaze na misu.
Takvo slavljenje Badnje večeri rašireno je među hrvatskim katolicima i svjedoči o snažnoj privlačnosti božićnog otajstva. Božićna poruka mira, nade i zajedništva dotiče i one koji svoju vjeru ne žive u punini, a božićno čestitanje ostaje univerzalni znak prihvaćanja te poruke.
