Da se u Imotskom sprema nešto veliko, moglo se naslutiti još tijekom ljeta. Nakon nekoliko godina lutanja i rezultata ispod očekivanja, na Gospinom docu odlučeno je da je vrijeme za novi početak. Klub je krenuo u stvaranje ozbiljne priče, a prvi koraci bili su dovođenje pojačanja i imenovanje Jurice Bajića za novog trenera.
Od samog početka bilo je jasno da se okuplja momčad koja ima kvalitetu, iskustvo i karakter. U svlačionici su se našli domaći igrači koji poznaju klub, grad i težinu dresa NK Imotski. Nije bilo velikih najava ni bombastičnih obećanja. Cilj je bio jednostavan – vratiti Imotski tamo gdje pripada.
Sezona je otvorena na najbolji mogući način. Već u prvom kolu RNK Split ispraćen je sa šest pogodaka u mreži, a Imotski je vrlo brzo pokazao da će biti jedan od glavnih kandidata za naslov prvaka. Tijekom jesenskog dijela prvenstva vodila se velika borba s Uranijom i OSK-om, a svaka utakmica nosila je dodatni pritisak.
Iako je bilo nekoliko posrtaja, momčad nije gubila vjeru. Poraz od Uranije i remiji protiv Mladosti i OSK-a nisu poremetili planove. Upravo suprotno – dodatno su učvrstili momčad koja je iz utakmice u utakmicu izgledala sve ozbiljnije.
Zimska stanka iskorištena je za dodatno jačanje kadra i kvalitetne pripreme. U proljetni dio prvenstva Imotski je ušao još odlučniji i snažniji. Uslijedila je serija pobjeda kojom su Imoćani preuzeli vrh ljestvice i više ga nisu ispuštali.
Brojke najbolje svjedoče o dominaciji koju je Imotski pokazao tijekom sezone. U 26 prvenstvenih utakmica ostvarena je čak 21 pobjeda, uz dva remija i samo tri poraza. Postignuta su nevjerojatna 84 pogotka, dok je obrana kapitulirala svega 19 puta. Gol-razlika od +65 bila je najbolja u ligi.
Posebno će se pamtiti uvjerljive pobjede protiv RNK Splita (6:0 i 10:0), Čaporica Trilj (10:0), Orkana (5:1), Mračaja (4:1) i Slavena (3:0). Imotski je tijekom cijele sezone igrao napadački, atraktivno i pobjednički nogomet koji je ponovno počeo puniti tribine Gospina doca.
Najvažniji trenutak prvenstva dogodio se kada su Imoćani u izravnom dvoboju svladali Uraniju i preuzeli vrh ljestvice. Od tog trenutka više nije bilo povratka. Momčad je pokazala zrelost i mirnoću te je prvenstvo završila na prvom mjestu sa 65 osvojenih bodova, ispred OSK-a i Uranije.
Na kraju sezone uslijedilo je zasluženo slavlje. Podignut je pobjednički pehar, pjevalo se dugo u noć, a navijači su ponovno osjetili ponos kakav se godinama čekao.
No posao još nije bio gotov.
Kao prvak Imotski je morao kroz kvalifikacije za plasman u 3. NL Jug. Protivnik je bio DOŠK iz Drniša. Pred lijepo ispunjenim Gospinim docem Imotski je slavio 2:0 i napravio veliki korak prema cilju. U uzvratu u Drnišu momčad je pokazala svu svoju kvalitetu, disciplinu i karakter te pobjedom 1:0 potvrdila prolazak i osigurala povratak u trećeligaško društvo.
Taj uspjeh mnogo je više od sportskog rezultata. To je povratak kluba koji je desetljećima bio simbol nogometa Imotske krajine. Povratak grada koji živi za balun, koji je iznjedrio brojne igrače i koji je navikao na velike utakmice.
NK Imotski ponovno je među trećeligašima. Nakon sezone iz snova, ostvario je cilj koji su sanjali igrači, uprava i navijači. Sudeći prema onome što su pokazali tijekom ove godine, ovo nije kraj priče, nego početak jednog novog poglavlja koje bi moglo vratiti Imotski na mjesto koje mu nogometnom tradicijom i pripada.



