‘Stvarno i zdravi sportaš može gledati njegovu tehniku i njegovo bacanje’
A sada slijedi priča o jednom od najvećih parasportaša u Hrvatskoj – 34-godišnjem Ivanu Katanušiću, novom svjetskom prvaku u bacanju diska. Pred odlazak u rodni Imotski za blagdane, na treningu u Zagrebu posjetila ga je naša Helena Barić, piše Net.hr
Peta serija. Disk leti. Ne samo daleko – nego točno ondje gdje pripada. Na vrh svijeta. S hicem od 55 metara i 12 centimetara Ivan Katanušić u New Delhiju je postao svjetski prvak u bacanju diska i ispisao jednu od najljepših stranica hrvatske para atletike.
“Moram priznati predivan osjećaj. Zaista, imao sam tri svjetske medalje, falilo je to zlato. Najmanje sam ga očekivao. Došlo samo od sebe tako da je neopisiv osjećaj.”
Zbog komplikacija pri porodu, liječnici su mu morali amputirati potkoljenicu, no unatoč tome Ivan nikada nije tražio prečice. Sportovi snage bili su njegov prirodni put, a atletika mjesto gdje je pronašao sebe.
Možda vas i ovo zanima
“Meni je od svih tih medalja najdraži zapravo draži taj put, ja zapravo obožavam trenirati. Sport je mene izgradio i napravio od osobe s invaliditetom jednog čovjeka koji je postao sposoban da može normalno živjeti. Da sam mogao raditi ono što volim i da na kraju krajeva, još sam postigao neke dobre rezultate što me je do kraja ispunilo.”
Iza svakog velikog rezultata stoji i netko tko vjeruje onda kada je najteže. Ivanov trener Roland Varga već je 11 godina uz njega.
“Stvarno možete vidjeti ovdje kad baca da to stvarno i zdravi sportaš može gledati njegovu tehniku i njegovo bacanje”, rekao je Varga.
Odlična atmosfera
A na treningu uvijek vlada dobra atmosfera. Danas je ovdje bila i mlada nada hrvatske atletike – Marija Tolj. Iza sebe ima dva nastupa na Olimpijskim igrama i europsko zlato do 23 godine, a prvakinja je i Mediterana.
“Od početka smo zajedno treniramo i sve je super. Atmosfera uvijek ima neke zezancije na treningu. Šale i smicalice, kako mi znamo. U školi smo imali bacanje kugle pa sam išla na natjecanja još u školi i uvijek bi pobijedila bez ikakvog znanja i bez ikakvog treninga. Došla bi tamo jedanput probala i bacila kuglu. Je li to to? To je to? I ideš na natjecanja.”
Na istom bacalištu susreću se različite generacije i slični mentaliteti. Iskustvo, mladost i natjecateljski duh ovdje se ne razdvajaju, nego nadopunjuju. Upravo iz takvih treninga rađa se i rezultat.
“Osoba s invaliditetom može, ako se adekvatno trudi i ako posveti život tome, može postići zaista velike rezultate i maknuti sa sebe taj neki stereotip osobe s invaliditetom pustiti jaču ne možeš ništa. Tako da mislim da je to jedan stvarno najljepši oblik integracije u društvo za osobe s kvalitetnim sportom. Ono što ja uvijek kažem dokazati sebi da je sve moguće, samo da trebamo dovoljno truditi i da neuspjeh znači jedino odustati, a uspjeh je pokušavati milijun puta da dođeš do njega.”
S titulom svjetskog prvaka, Ivan ne nosi samo medalju. Nosi poruku! Da se vrhunski sport gradi godinama. Da se uspjeh rađa iz rada, strpljenja i vjere u svaki novi pokušaj. I da se najveće pobjede događaju onda kad u ono što radiš – vjeruješ i voliš do kraja.
